voja | 10 Januar, 2009 16:51
Danas je bilo zabavno u samoposluzi. Osećao sam
se kao kralj, u džepu mi ostao višak para. Hvala distribuciji, nije
bilo struje nedelju dana, a i šta će mi, frižider na ovoliku hladnoću
ne trebam, grejem se na ugalj, a ženskice lude, sve hoće da upalim
sveću... svašta sa ovim svetom... I tako ti ja sa paricama u džepu
krenuo da napravim gozbu... nešto za meze, pa pićence, nešto slatko, a
mora da padne i kafica za SRK, i neka cigaretica.... Uf... jedva
čekam.... Osećao sam se kao Krez...
Ja tako u mislima primičem se kasi, kad....upadoše dva tipa sa
pištoljima, maskirani, kao na filmu. Nisam imao kad da gledam da li su
pištolji plastikaneri ili pravi, za svaki slučaj sakrio sam se iza
gondole sa konzervama... ako bude pucnjave...
Pokupiše pare jednoj blagajnici, druga, neka ljubazna žena, već strpala
pare u kesu i pruža, da ne dangube... I sad umesto da odu kao svi
pošteni razbojnici, oni se okretoše penzionerima, a penzija samo što
uplaćena... Tu su se prešli. Oni ljudi umesto da disciplinovanoi
predaju novčanike počeše da objašnjavaju situaciju u svetu, pa pad
dinara u odnosu na EU... razbojnioci gledaju zabezeknuto... i tu ja
nastradoh... ugledaše mi iza gondole.
-Daj pare, šta misliš da te ne vidim...
Dao
bih ja, šta ću, oprostio bih meze, i slatko, i pićence, ma i SRK bih
prežalio, ali cigarete.... već sam osećao kako mi dim golica nepce,
mislio na ono slatko kašljanje kad mi ujutro pluća trče ispred mene
valjda džoginguju...
- E nećeš...
Kako dreknuh, podigoh jednu
ruku, nespretno... zakačih jednu konzervu, a ona, drugu... dok si rekao
piksla.... sve poče da se ruši... kao ono bombardovanje kad su nam
slali kasetne bombone umesto uskršnjih poklona...
Jedna konzerva, čini mi se baš ona koju sam mislio da kupim za mačka,
tresnu tipa po glavi, nezgodno verovatno, i on se opruži na pod....
Drugi polete na vrata, zakači kesu sa parama, ona lošeg kvaliteta,
pocepa se na kvaku... nasta rusvaj... svi hoće da pomognu da pokupe
pare... izgaziše onog jadnička na zemlji... onaj drugi pomisli da je
greškom upao medju džudiste izlete napolje, sede u kola... e sad da je
to američki film, jurila bi ga policija jedno 20minuta pucala i nikako
da ga stigne, on bi izvodio bravure vozeći kola...
Šipak... kod nas je drugačije. Na pozive 92, javlja se automat koji
kaže da sačekaš... ako si zvao sa mobilnog nisi lud da čekaš... neka
zove neko drugi... I tako ti naš kriminalac, koji sticajem okolnosti
to ipak nije postao, sede u kola, fr fr fr .... neće da upali... dotle
je došla i policija....zvali je preko fiksnog... ja ispao neki heroj...
betyn | 30/01/2009, 13:52
Не успевам да пратим. Како се прича завршила? Да ли уопште има краја? Молим да ми се одговори на пост-рестант. Поздрав упорнима
sanjarenja56 | 30/01/2009, 21:43
Betyn, načitala si se, priča se razvijala malo pozorišno, malo pevljivo, i na kraju se završila kao 1001 noć, na 1001. nastavku. Sada uporno društvo skuplja inspiraciju za novu priču, u kojoj si veoma dobrodošla. Ako želiš, možeš početi kod tebe priču, a veseli saradnici daće svoj doprinos.
voja | 30/01/2009, 22:11
ha...ovo kao oni školarci što neće da čitaju lektiru, pa kažu drugu...Ko da čita Anu Karenjinu, ajde prepričaj mi na brzinu svojim rečima...Eh,Betin...tebi se oprašta jer si učestvovala u ovom istorijskom projektu...priča se završila spontano, baš onako kako je i počela...a pošto će ovih dana biti skinuta sa liste ne vredi je više dopisivati...mislim da sam završio sa ovakvim projektima, ali ako nekom zatreba moja pomoć uvek sam tu da pripomognem...pozz...
« | Januar 2009 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Re: Pričam ti priču...( ili Bilo jednom u zemlji Srbiji...)
voja | 23/01/2009, 22:32
Kako je ovo dirljivo napisano...evo rasplakah se...šmrc...šmrc...da i muškarci ponekad plaču...e pa to bi bilo sve...poz za sve koji su bar malo doprineli u stvaranju ovog bloga...Pozz