Vojin blog

Blažen medju ženama

voja | 22 April, 2009 19:34

Imao sam jutros planova i planova.

Sunce me prešlo, nije došlo, krevet me je privukao, i ja šta ću vretih mu se.

Aprilski dan, do podne sam se sa njim pozdravljao, a onda lagano laganica, nogu pred nogu odoh do bašte tek da vidim da li se u bašti pojavilo nešto ili neko. Ruža me izdala, nema je.

Opet klaj, klaj krenoh sa Avale u civilizaciju, ili haos Beograda, u samo predvečerje sedoh u poslastičarnicu  na sladoled. Bilo bi nezgodno da sedim sam, pa sam seo za sto sa pet dama.

Šarmantna, doterana. crnih vatrenih očiju, nasmejana, dama našeg bloga, tamanila je sladoled kao da ga neće više biti.

Do nje, moja ljubimica koja je smešeći se ponovo se samnom upoznala. Za nju sladoled nije bio tajna, sama ga bolje pravi, uz stihove koji skrivaju nežnu dušu.

Bila je tu i ljubiteljka životinja čiji smeh bi razgalio i kameno srce, moje nije kameno.

Bila je tu jedna nežna dama koja u reali dobro poznaje srce. Poželeo sam da je vidim ponovo u nekom kafiću da je pitam da li srce može da boli, i da li je stvarno samo pumpa koja pulsira.
Da, bila je i jedna brbljuša sa bloga, niko od nje nije mogao da dodje do reči. Ta me je testirala i pitala kakvo mi je dvorište, gde mi je šupa i ostava za ugalj, tu me je zacrnila.

Naravno bio sam tu i ja. Nedostajala mi je gitara, da im njenim akordima pokažem šta osećam i mislim. Da sam mogao u toj poslastičarnici da im zapevam, onako kako ja znam, verujem da bi bi im lepo popodne  bilo nezaboravno veče.

Možda nekog prepoznate, nisam ni ja sve prepoznao, neki su mi se lažno pretstavili. Ja sam najavio Sukiya, na opštu radst slabijeg pola, naročito jedne osobe... Suky, skoro dobih batine što te ne dovedoh, pa računaj  drugi put idemo zajedno.

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb